13.9.2025. najtraženiji datum u 2025.

Iako imam još 3 bloga za napisati o vjenčanjima prije jučerašnjeg, pomješati ću redosljed. Prošao je i 13.9.2025., naručujem cvijeće za vjenčanje idući vikend, pa već kad sam na kompjuteru, napisati ću malo kako je bilo na vjenčanju Nelli i Davida. Nelli i David su jučerašnji mladenci koji su svoj datum 13.9.2025. rezervirali godinu dana unaprijed. Nakon njihove rezervacije, tokom čitave godine za 13.9.2025. je bilo jako puno upita koje smo morali odbijati. Zato uvijek ponavljam mladencima da rezerviraju termin na vrijeme, jer su nam termini popunjeni po godinu dana unaprijed i nije baš lako dobiti termin. Prvobitna ideja dekora je bilo bijelo cvijeće i druga lokacija restorana, jedino je izbor crkve ostao nepromjenjen. A na  kraju je dekoriranje crkve otpalo jer nismo mogle pobjediti crkveni kartel o kojem sam nervozna pisala neki dan na blogu. Srećom je Nelli to prihvatila skulirano, bez histerije  i puno mirnije od mene.  Nelli je nekolio mjeseci prije vjenčanja umjesto bijele boje  izabrala crvenu boju kao bazu dekora i to se pokazalo kao pun pogodak. Naši mladenci su sportaši i imaju preslatkog psića, ti elementi su bili provučeni kroz detalje dekora poput brojeva na stolovima, natpisa dobrodošlice i drugih dekorativnih detalja. Kako su tekle pripreme? Prilično kompleksno, utrošili smo puno više sati pripreme od uobičajenih priprema jer smo kompletni dekor i inventar prilagođavali temi i boji vječanja.  Bilo  je veselo  kada sam krenula raditi natpis dobrodošlice na platnu, prvo platno sam zeznula i bacila u smeće pa sam hitno jurila navečer tražit novo platno, tj. više komada bijelog platna da imam backup ako ga opet zeznem pri prijenosu natpisa transfer folijom. Kada sam napokon uspjela preslikati tekstove i siluete na platno, trebalo ga je još zašiti po mjeri za stalak, porubiti itd. Zatim smo 20 dana štancali i farbali povišene zdjelice za grožđe, pa prilagoditi dimenziju brojeva za stol sa slikama njihovog psića, pa naljepnice za ogledalo izraditi, naljepnice za panel gdje će biti raspored sjedenja, i šlag na kraju popis uzvanika koji je bio izrađen u četvrtak, ali se popis promjenio tako da je u petak hitno trebalo izraditi novi sa promjenama... A paralelno se događala druga zavrzlama, u srijedu kada je stiglo cvijeće, iskrcavali i ukrcavali smo cvijeće po velikom pljusku i  nisam pratila količine raznog cvijeća jer smo prebacivali i kasnije sam shvatila da imam samo jednu kutiju anturiuma sa 15 komada, umjesto 7 kutija, 100+ komada. Anturium nam je bio glavni cvijet dekor, a ja kod sebe 3 dana pred vjenčanje imam 15 komada u križ. Meni odmah u glavi drama gdje je sav anturium završio i hoću li uspjeti nabaviti 100+ komada do subote. Zovem brzo mojeg dobavljača i kaže mi da ne brinem jer sigurno su te kutije negdje ostale u skladištu pa će mi ih dostaviti drugi dan čim ih nađe , i srećom tako je i bilo, pa sam opet bila sretna. Tako sretna sam u četvrtak do kasno u noć spremala inventar, provjeravala popis bezbroj puta da nisam nešto izostavila poput produžnog kabla, utega za panel, bušilice, mašne za auto, mašne za šank, daske za peglanje, pegle, naljepnica, kutije za darivanje i još kilometar teksta...Kada je sve bilo ukrcano u kombi, preostalo je čekati petak, ukrcati još cvijeće i krenuti kod Nelli popodne dekorirati dvorište. Dekoriranje na terenu često  ide sporije, dok sam ravno poljepila naljepnice na ogledalo ( a nisam baš dobra s ravninama), slagale smo buket,  pa nas je ulovila noć i ukršavale smo ogradu u finom mraku, a trebalo je još napraviti bukete za djeveruše itd. ali odlučila sam to ostaviti za ujutro. Dakle, ujutro sam se vratila na lokaciju i dovršila ostatak dogovorenog dekora, zatim jurila u Pješčanu uvalu okitit mladencima auto i onda u hotel ukrasiti salu. Sala se mogla počet dekorirati od  11.00, i moji dečki su već bili u hotelu Histria  i čekali me. Jedno pola sata smo samo iskrcavali inventar i cvijeće i nosili u salu, nikad kraja iskrcavanju, a ja sam bila jako nestrpljiva počet čim prije raditi jer uvijek forsiram na terenu da se krene raditi brzo i da imamo kasnije dovoljno vremena za sve provjeriti i barem 2 sata prije dolaska mladenaca da su sve prazne kutije nakrcane u kombi i da sve ostavimo čisto za sobom. Radili smo prilično velikom brzinom, slagali aranžmane na licu mjesta a svaki stol je imao različitu kombinaciju crvenog cvijeća, voća i povrća, tako da to je malo potrajalo. Za to vrijeme je Vlado montirao panel, složio popis gosti i slike na panel, drugi natpis postavio, povukao struju do glavnog stola, otpetljao i postavio lampice, ja peglam platno za glavni stol i istovremeno s  Vanjom  slažem cvijeće za stolove. Jedini od nas koji ima stpljenja postavljati imena uzvanika na svaki tanjur je Vlado pa je to on radio, i naravno da je bila zavrzlama kao i uvijek kada su imena po tanjurima raspoređena, jer rijetko je situacija u sali ista onoj koju nam mladenci pošalju. Tu smo imali imena redom  kako nam je mladenka spremila za postavit, ništa komplicirano u teoriji. Ali, u praksi je veselje, jer neki stolovi imaju dječje sjedalice, pa neznamo koje od tih imena na karticama je djete, ni tko su mu roditelji. Za neke stolove imamo 9 stolica i tanjura, a 8 imena, za neke druge obrnuto. Vlado brzo traži voditelja sale ako ima informaciju o imenima djece kako bi mogao uskladiti redosljed sjedenja na tim stolovima  i da rješe zavrzlamu oko stolova gdje ne odgovara postavljeni broj stolica. Sve to skupa je nepredviđeno trajalo oko 1,5 h, srećom se nisam ja time bavila. Čim je postavljanje imena završeno, Vlado nam se vraća i nastavlja s nama dekorirati stolove i glavni stol, ja spremam vaze, oni nose na stolove, i tako stotine puta... Stalno gledam na sat i zapravo vidim da imamo odličan tempo i da neće biti problema s vremenom, iako im ništa ne govorim da mi se ne opuste previše (ionako me uvijek dok radimo skrivečki  zovu Zvečarka). Sve postavljeno na vrijeme,  slikam postavljeni dekor, dečki odvoze sve prazne kutije, kante  iz sale i jurimo kod kumova na rođendan gdje nas čeka janjetina, odojak itd. Prilično dobar motiv za brzi tempo rada. Danas ujutro smo razmontirali dekor u sali, dekor u dvorištu kod Nelli, a ja dok sve ovo tipkam usput grickam kolače koje mi je moja mladenka dala.  Ne znam hoću li ikada skinuti ovih 10 kg viška dok mi mladenke poklanjaju kolače, ali znam da su ukusni. I znam da imam najbolji tim iako me zovu Zvečarka.  Imam i najbolje mladence, pa sam presretna kada  imam priliku uljepšati njihov dan i olakšati im organizaciju. Sada je dosta tipkanja, treba  spremati brzo iduće vjenčanje i materijal za pisanje bloga.