Glamurozna kiša

Iako sam na početku sezone vjenčanja optimistično mislila da ću imati vremena i pisati blog o glamuroznim dogodovštinama tokom priprema vjenčanja, očigledno je da ta aktivnost zadnja dolazi na red. Pišem jer sam trenutno spriječena bilo što drugo raditi budući da vani tako pljušti kiša, a u kombiju su mi ostale sve stvari koje moram spremati za iduće vjenčanje. Dok čekam da pljusak prestane i da mi dozvoli iskrcati inventar, iskoristiti ću vrijeme za malo tipkati.

Evo pisati ću kako su protekle glamurozne pripreme Aurorinog i Pierovog pira, to mi je najsvježije u pamćenju još. Prvi sastanak s Aurorom i njenom kumom sam imala još po zimi, a sjećam se tog dana kao da je jučer bio jer je taj dan naglo zahladilo da sam na sebe stavila najdeblju robu koju sam imala + novu bundu (taman je bila prilika da je obučem). Pa smo mjesec dana prije vjenčanja imale još jedan sastanak za definirati izmjene i sve detalje. 

Aurori se nije sviđala niti jedna varijanta uobičajenih natpisa dobrodošlice, a htjele smo kombinaciju sa drvenim detaljima dekora. I tada Pir & Hir nastupa sa svojim skicama, idejama i kreiramo drveni stalak kakav se mojoj mladenki sviđa. Uostalom tako je Pir & Hir decor nastao, u trenutku kad sam shvatila da bilo koji element dekora mogu dizajnirati i stvoriti svojim rukama i da će to biti glavna misao vodilja u radu. Sav dekor mora biti izrađen kod nas, na našim strojevima, s našim alatima, našeg dizajna i naše izvedbe, naša montaža, aranžiranje i demontaža. I tako je moja mladenka dobila stalak kakav želi, ploču kakvu želi, font, slova u željenoj boji... Pripreme su dalje tekle glatko, cvijeće naručeno, preuzeto, inventar spreman, pegle spremne, aranžmani spremni, menu kartice, košara sa tuljcima i listićima maslina spremna... 

Petak spremamo aranžmane do kasno u noć, spavamo 4 sata i ujutro rano glamurozno nastavljamo. Pir nam je na dvije lokacije, a prva lokacija je crkva u Labinu u starom gradu gdje mi ne pada na pamet s kombijem ulaziti, pa sav inventar koji ide u crkvu odvajam u moj mali autić. Ujutro rano predajemo mladenki buket, revere, krunu od gipsofila za djete, i jurimo u crkvu. Nakrcali smo karocelu do vrha sa kutijama, peglom, "tehničkom torbom" tj. torbom s alatom, i kante cvijeća u rukama. Vožnja karocelom rano ujutro po neravnim kockicama starog grada je prilično bučna, i poduža jer smo morali izbjegavati sve ulice sa stepenicama, tako da dobro smo prošli da nismo dobili sić vode s nekog prozora. I onda tek kreće veselje u crkvi kad sam uključila peglu za ispeglati navlake za stolice ispred oltara, moja inače poslušna pegla otkazala je poslušnost i odlučila štrajkati. Baš je izabrala najbolji trenutak. Druga pegla je u kombiju koji je sad prilično daleko od nas i nema se vremena ići po nju. Zapravo nema se uopće vremena ni za disati, vremenski smo bili jako limitirani jer nam je restoran dozvoljavao dekoriranje samo od 11-14,30. Nije bilo druge opcije nego nazvati Jelenu iz Vintage Wave butige u starom gradu da spasi situaciju. Ako netko ima pegle, onda je to ona, i najbliža je u tom trenutku, na 50 metara od nas. Nije kultutno zvati ljude u 8 ujutro vikendom, ali mora se. Doslovno sam je digla iz kreveta i Jelena je kao prava spasiteljica odjurila sa svojom glamuroznom peglom a moja neposlušna pegla se vratila u kutiju čekati da je Vlado doma popravi.

 Crkva ukršena prije 10, i brzo jurimo po kombi, do stancije Negričani nam treba oko 40 minuta, tako da taman do 11 bi trebali stići. Ne smijemo kasniti ni sekunde jer ćemo onda imati manje vremena za rad, a ionako nam je i tih 3,5 sata premalo za sve elemente postaviti. Srećom stižemo točno na vrijeme, 20 minuta iskrcavamo kombi i vučemo karocelu bezbroj tura. Stiže i Dj Nikola, kojeg često srećemo po pirevima , i on iskrcava svoje škatule i sprema si radno mjesto za navečer. Usput se smijemo raznim glamuroznim dogodovština iz event svijeta. Vrijeme curi, peglam platna za glavni stol, a to traje poprilično. Nastavljamo sa stolovima za uzvanike, menu kartice sa rasporedom sjedenja i ubrusima ( e to uzme prilično vremena složit svaki ubrus po imenu), slaganje zahvalnica,   kutkom za instax, natpisom dobrodošlice. Ovaj put nema pauze, marende, odmora, ničeg glamuroznog jer vrijeme curi a moramo završit dekor i napustit lokaciju u 14,30. Osjećam se kao najgora šefica na svijetu, nabijam tempo, presing, ali iskupit ću se na nekoj drugoj lokaciji drugom prilikom. 

Sve je postavljeno, nije nas kresnula vremenska rampa (izraz iz svijeta biciklističkih utrka), ukrcavamo kutije natrag u kombi, kratko poslikamo sve postavljene elemente i vraćamo se u Labin u crkvu. Do kraja mise imamo još 40 minuta, pa to vrijeme koristimo za sjesti i jesti na trgu, gladni kao nikad, a taman ćemo od tamo vidjeti kad bude crkva slobodna za demontažu dekora. Odmah po odlasku mladenaca i uzvanika ulazimo u crkvu, skupimo inventar i brzo jurimo naručivati cvijeće za iduće vjenčanje. U nedjelju ujutro u 5 glamurozno buđenje i odlazim u restoran pokupiti inventar.

 Ostatak dana sam glamurozno jela razne delicije koje je mama spremala za svoj 60.rođendan. a sada je taman  i kiša prestala, pa mogu nastaviti sa pripremama idućih vjenčanja. Žurim, do iduće kiše. Puse