Glamurozna kutija i šugaman

E sad na red dolaze svi postovi, teme i situacije iz ove sezone koje još nisam natipkala. Danas pišem  nastavak pira o kojem sam po ljeti objavila prvi dio kako na povraktu iz crkve i putu prema restoranu nasred ceste stajem i skidam se misleći da mi je osa ušla u majicu a sada napokon stiže nastavak. Sanjin i Igorov pir je bio prekrasan ljetni dan pa nisam mogla propustiti večernje plivanje nakon odrađene druge lokacije, tj. restorana u Pazinu. A što se sve događalo prije odlaska na plivanje? Nakon mojeg spektakularnog skidanja na ugibalištu i traženja ose/pčele ili nekog letećeg vražićka stižemo u skladište po drugi dio cvijeća, uzimamo kombi sa inventarom i nastavljamo za Pazin. Restoran Francuz nam je uvijek draga lokacija na kojoj radimo prvenstveno zbog osoblja koje je jako profesionalno i simpatično a prije svega jako jako gostoljubivo pa se tamo uvijek osjećamo kao doma. Na lokaciji iskrcavamo sav inventar, cvjetne aranžmane u kutijama, unosimo sve u restoran i krećemo s dekoriranjem. Dekoriranje na terenu izgleda ovako : sve dogovorene elemente uvijek imam zapisane i kako ih postavljamo tako ih križam s popisa, pa mi ništa nikada ne može promaknuti. Dobro očito ne baš nikada, jer baš ovaj put se desilo da mi je jedan detalj promaknuo iako sam apsolutno sve sve prekrižila s liste dekorativnih elemenata. Tada još nisam bila toga svjesna.  Naravno završili smo postavljanje svega u predviđenom roku i krenuli u Kanfanar razmontirati dekor u crkvi nakon što su mladenci i uzvanici krenuli iz crkve prema restoranu. Dok sam se vraćala doma  ulovila me noć.  Zimi, ljeti, noću, danju sve podredim  plivanju. Ovu sam rečenicu sad na brzinu sklepala samo da se umjetnički rimuje, iako je zapravo istinita jer ne biram puno vremenske uvjete, godišnje doba ni doba dana kada ću plivati. Uglavnom radni kombi od pira ostavljam na parkingu, uzimam plivačku opremu i uskačem u jedini  slobodan kamper s kojim krećem na večernje plivanje. Moj Vlado je preradio  tri različita kombija u  kampere koje iznajmljujemo (Bird Camaper Istria) a kada je neki od njih slobodan onda ih mi koristimo za naš kamperski lifestyle. Stižem bezbrižno na more u 9 navečer, odahnem nakon cijelodnevne jurnjave  i krećem s rutinskim plivanjem. Moje plivanje obično traje 1-2 sata, češće 2 sata nego 1. Bez mobitela, mailova, isključim misli i  u miru zamah po zamah, udisaj, zamah i tako vrtim ruke noge u mraku ali i zatvorenih očiju poznam svoju plivačku rutu pa mi to mrak ne smeta. Srećom za moje mladence Sanju i Igora tu večer mi je plivanje išlo dosta sporo i lošije  pa sam nakon sat vremena odlučila da je za danas dosta. Izlazim iz mora i  vidim Sanjine poruke  u kojima kaže da ne može naći pleksiglas kutiju u restoranu, ne zna gdje sam je ostavila. Iako je mrak, meni dodatno pada mrak na oči i nije mi jasno kako je moguće da mi je kutija promakla i da je nisam ostavila  kada sam sve s popisa dekorativnih elemenata prekrižila i provjerila dva puta prije odlaska. Dakle situacija je alarmantna, mladencima treba kutija za darivanje i moram brzo reagirati i spasiti stvar.  Do Pazina mi treba sat vremena, neću se ni presvlačiti, sušiti i gubiti vrijeme već iste sekunde se zamotam u ŠUGAMAN, krećem prvo  po kutiju i onda pravac Pazin. U manje od sat vremena sam bila ispred restorana, u glamuroznim šlapama, kupaćem, šugamanu i s kutijom u ruci čekam Igora da izađe na parking po kutiju. Naravno vraćam se opet doma po kamper i natrag na more prespavati jer plivanje u 7 ujutro se ne smije propustiti.

A kako je došlo do ovog propusta? Sitnica nepažnje naravno i to još od trenutka  kada smo imali sastanak. Oni su mi bili jako simpatičan  par pa smo se tokom sastanka zapričali o raznim temama nevezanim za dekoriranje. Uvijek  tokom sastanka zapisujem svaki detalj koji dogovorimo, jako detaljno, pišem opširne opise itd. i u  razgovoru sam im rekla da imaju na raspolaganju pleksiglas kutiju za darivanje  ali očito nisam odmah   zapisala da žele  kutiju. Kasnije sam pred vjenčanje sve zapisano slala Sanji na kontrolu ukoliko želi još neke izmjene.  Sanja nije primjetila da kutiju nisam navela  u dogovorenim elementima a  ja ionako nisam to zapisala na sastanku  pa nisam ni bila svjesna da kutija nedostaje i tako je nastalo ovo veselje.  U konačnici sva sreća da mi je plivanje išlo loše  tu večer pa su mladenci dobili kutiju u manje od sat vremena i situacija je spašena.  A svi sastanci nakon toga izgledaju ovako : prvo sve zapisujem, odmah sve prekontroliramo zajedno,  te 20 dana prije vjenčanja ponovno šaljem na pregled sve detalje. A i za čakulivanje uvijek ostane vremena kada rješimo službeni dio.