Glamurozne crvene salvete i glamurozne drame 

Iako nisam još natipkala na blogu sva ovogodišnja vjenčanja s kojima smo krenuli odmah nakon Uskrsa, pišem o jučerašnjem vjenčanju preko reda dok još imam inspiraciju. I to je bilo vjenčanje na dvije lokacije.  Prvu  lokaciju, tj. ekipu iz vinarije Coronica mogu pohvaliti kao rekordere u kvalitetno  pripremljenoj lokaciji za prijem i svadbenu ceremoniju, a na  drugoj lokaciji, restoran u Umagu  nije baš sve teklo glatko kako bi trebalo kad je vjenčanje u pitanju.  Ali vratimo se na početak, glavni likovi ovog teksta su naši mladenci Sanja i Filip. Jučer smo za Praznik rada 1.5. dekorirali njihovo vjenčanje. Sanju sam upoznala na sastanku nekoliko mjeseci prije vjenčanja kada smo obišle obje lokacije i definirale sve detalje dekora. Sanja i Filip su izabrali varijantu vjenčanja sa ceremonijom na otvorenom, što je prilično riskantna varijanta jer nitko nam ne garantira savršene vremenske uvjete, pa smo na sastanku u vinariji Coronica definirale i rezervnu varijantu ceremonije u slučaju kiše i lošeg vremena. Srećom je vrijeme jučer bilo prekrasno, ali začinjeno vjetrom.

 Tehničke pripreme su tekle standardno, izrada natipsa dobrodošlice, popisa uzvanika, menu kartica, prilagodba foto ogledala, prilagodba i testiranje  stabilnosti luka za ceremoniju na različitim jačinama vjetra u zadnjem tjednu prije vjenčanja, naručivanje cvijeća, priprema inventara, potrošnog materijala, izrada buketa, revera... Dan prije još jednom provjerim da li će nam restoran biti otvoren ujutro u 8. Jako nam je važno da je restoran rano otvoren kada imamo ceremoniju na otvorenom jer nemamo mogućnost povratka u restoran više taj dan. I vlasnik mi kaže da će restoran biti spreman već večer prije vjenčanja, tako da možemo slobodno doći rano ujutro. Ja presretna.  I napokon 1.5.2026. krećemo na teren, na drugi kraj Istre. Standardno glamurozno buđenje prije 6, ukrcaj cvijeća  ( inventar je nakrcan večer prije ) i krećemo u 6.30. 

U 8 stižemo u restoran i dok smo iskrcavali inventar  i unosili u salu nešto mi ne štima. Znam da imam  7 stolova na popisu ali u sali vidim samo 5 stolova spremnih, dva stola niti ne postoje. Više nisam presretna, ali optimistično se nadam da ćemo rješiti nekako "situaciju". Pitam  jedinu gospođu koja povremeno prođe kroz restoran gdje su ta dva slavna stola, ona kaže da ništa ne zna, neka čekam da dođe netko od konobara u 10.00 pa neka vidim s njima što ne štima. I tako mi dekoriramo koliko možemo u zatečenom stanju optimistično misleći da će konobar kad stigne na posao postaviti ta dva stola za 12 ljudi da možemo završiti s restoranom i krenuti u vinariju dekorirati prijem i  ceremoniju. I evo 10.00 stiže konobar, naša slamka spasa  ali oduševljenje i optimizam brzo nestane. 

Objasnim mu da nam trebaju još dva stola koja su na popisu, a on nam kaže da se ne mogu ta dva stola postaviti i dekorirati sad ujutro jer restoran će redovno raditi kroz dan do dolaska mladenaca i uzvanika, i da će oni postaviti ta dva stola prije početka svadbe navečer. E sad smo u problemu jer se ne možemo klonirati i biti na ceremoniji i u restoranu istovremeno. I mislim si kog vraga ste mi sinoć rekli da je restoran spreman kad nije i neće biti do navečer.  

Onda kreće iduća scena kada ponovno moram ići tražiti konobara jer mladenka Sanja im je večer prije rekla da joj postave jedan manji stol uz glavni stol na kojem je predviđeno da budu zahvalnice, ali ni tog stola nema. Konobar je ovaj put zakolutao očima čim sam mu se ponovno obratila i opet me "otprhao" na fino da on nema ništa s tim i da ga se to ne tiče, a vlasnik s kojim se mladenka dogovarala spava i nesmiju ga probuditi. Tu sam shvatila da nema smisla pokušavati više išta rješiti bez da zovem mladenku i nažalost moram okrenut njen broj i ujutro pred vjenčanje curu gnjaviti sa zatečenim problemima. Srećom mladenka je razumna i smirena i kaže da će poslati svekrvu u restoran neka ona proba rješiti što se može. A ne može se puno napraviti, pa svekrva donosi jedan stol od doma na kojeg mi onda postavljamo zahvalnice, predajemo svekrvi buket i revere i nastavljamo sa dekoriranjem. U međuvremenu se opet čujem sa Sanjom telefonski i pita me ako su maknuli te crvene salvete koje se nikako ne uklapaju u dekor u restoranu. Ja odlazim treći put, tj. zadnji put kod konobara  da mu kažem da bi trebalo zamjeniti te crvene salvete jer se ne uklapaju i Sanja bi da se postave njene bež salvete. Čovjeku je pao mrak na oči, bez ustručavanja je zapuhao  čim me opet vidio a ja sam sada  konačno odustala od borbe i ostavila salvete i dekor za ta dva stola ( nadstolnjak, broj za stol, vaze s cvijećem, svijećnjake, svijeće, menu kartice...) da se smiluju i postave kada budu namjestili ta dva dodatna stola. Već je skoro 12 sati, nemamo više vremena za borbu s vjetrenjačama.  Prijem u vinariji počinje u 15.00 tako da moramo brzinom svjetlosti stići u vinariju Coronica. 

A vinariji Cornica ću posvetiti idući blog post  da vam opišem kako su prefesionalno odradili prijem i kako bi se mnoge lokacije koje nude mladencima ceremoniju na otvorenom mogle ugledati na njih.