Glamurozne hortenzije i otrovanje večer prije vjenčanja

Danas sam se prisjetila vjenčanja Ane i Marina u Rapcu na brodu. Iako je od ovog vjenčanja prošlo već nekoliko godina, sjećam ga se kao jučer.  Pamtim ga po dvije stvari, povjerenju i otrovanju. 

Krenimo od prve stavke a to je povjerenje, stavka koja mi je i dan danas najsvetija. Tada nisam bila iskusni dekorater kao danas sa puno "odigranih utakmica" a  ipak mladenci su mi povjerili svoj najvažniji dan. Dan koji nema reprizu, ne ponavlja se idući vikend jer je netko negdje "kiksao", dan gdje svatko od nas mora odraditi svoj nabolji rad za mladence koji nam vjeruju. Nitko  ne smije zakazati, fotograf, snimatelj, matičar, DJ, bend, catering, restoran, frizerka, šminka, dekoracija... Nitko nema pravo na pogrešku i ne smije ni slučajno taj dan iznevjeriti mladence.  A baš na dan njihovog vjenčanja, 28.10. kod mene je sve moglo poći po zlu.   I ne samo kod mene, dron sa snimkama s ceremonije na brodu  je tokom plovidbe pao u more tako da i Noel pamti ovo vjenčanje dan danas. 

 Tada sam bila na početku svojeg puta u svijetu dekora i  naravno da sam baš ja bila te "sreće" da sam se otrovala večer prije vjenčanja sa glamuroznim hortenzijama prepunim glamuroznog cijanida. Čistila sam im lišće hortenzijama prije slaganja u aranžmane, i nije prošlo ni pola sata kada sam osjetila prve znakove trovanja poput snažne glavobolje, neprestanog povraćanja, a nakon sat vremena više se nisam mogla pomaknuti s kauča. Nisam imala snage ni mobitel uzeti da nazovem hitnu pomoć ili  Vlada. Taj  put sam stvarno mislila da su mi to zadnji trenuci koje cu provesti na ovom svijetu, a kako će mladenci sutra imati vjenčanje bez mene. Mislim si "Daj  barem da odradim sutrašnje vjenčanje, a poslje  tko živ tko mrtav." Kakva ironija, u cijelom svojem radnom vijeku nisam imala ni jedan dan bolovanja nikada, doslovno nikada a sada mislim da sam na samrti zbog glupih hortenzija. Već vidim glupe nedorečene naslove koji te mame na klikove  na portalima poput ovog  : "Nećete vjerovati što je ubilo dekoraterku u Istri... a kad klikneš na link pročitaš : "Ubile je bijele hortenzije!" Srećom Vlado stiže, nađe  me u kritičnom stanju. Niti govoriti ne mogu, ali   kemija je  baza moje struke i mogu reći da ponešto o kemiji ipak znam, shvatim da sam se otrovala cijanidom i  sjetim se aktivnog ugljena kao prvu pomoć pri takvim trovanjima. Vlado mi brzo donosi ugljen a ja na sve načine  pokušavam popiti ogromne količine ugljena. Kako pijem ugljen, tako i povraćam neprestano, i tako u krug, Sizifov posao. Ja sam naravno Sizif  koji će uprskati mladencima  sutrašnje vjenčanje, plakala bih ali ni za to nemam snage jer trenutno samo moram preživjeti i dignuti se na noge nekako. Nakon dva sata borbe s ugljenom uspjevam hodati  i doći do radione. 

Treba složiti sve aranžmane za sutra, dekorirati tri lokacije, brod u Rapcu za svadbenu ceremoniju, zatim restoran u Rapcu i treću lokaciju u Labinu za večernji party. Kada se radi o troškovima dekora za mladence mogu reći da sam  uvijek  racionalna i nisam mladencima  htjela krcati dodatne troškove dekoriranja treće lokacije dodatnim cvijećem budući da se  sav dekor  s broda mogao preseliliti na lokaciju za večernji party  jer je bilo dovoljno vremena za logistički premještaj dekora dok su mladenci na ručku u restoranu nakon silaska s broda. Međutim u ovom mojem trenutnom stanju otrovanja, izgleda da neće ni jedan cvijet izaći izvan radione, a čeka nas logistički kompleksniji rad na terenu.  Vlado je jedini koji u tom trenutku može i mora spasiti situaciju. Smjestio me u jednu fotelju nedaleko od radnog stola, i u pauzama između povraćanja mu dajem upute što treba napraviti. Do kasno u noć je slagao aranžmane i spremio sve za sutrašnji odlazak na teren.  Dok se mladenci bezbrižno spremaju za svoje sutrašnje vjenčanje, kod nas je prava drama za koju oni ne smiju znati. Planirala sam sama odraditi to vjenčanje, ali očito to neće biti moguće. Moj Vlado će sutra morati postati dekorater kako god zna.  

U subotu ujutro se budim u malo boljem stanju ali i dalje sam jako slabašna, hranu ne smijem pogledati ni na slici. Krećemo na teren, prvo Ani dostavljam buket i revere, našminkala sam se do daske  kao maškara da se prikrije  moje stvarno stanje jer ne želim da se brine hoće li imati dekor na vjenčanju uopće. Jer naravno da će imati dekor. Stižemo u Rabac na brod Monsun i tu kreće nova drama. Često šećem u Rapcu po rivi i kad god vidim Monsun sjetim se tog vjenčanja, sada se smijem ali tada nije bilo smješno. Uglavnom  Vlado iskca kombi i ukrca sve na brod i treba krenuti postavljati dekor po brodu  a onih nekoliko štapića koje sam pojela na silu sada mi dolaze na naplatu.  Moje stanje opet prelazi u kritično i shvatim da moram sići s broda,  a sa klupe na rivi ispred broda davati ću upute Vladu kako i gdje postavljati  dekor.  Vlado završi s dekoriranjem broda, i odlazimo dekorirati iduću lokaciju, restoran. Opet ugljen nastupa, u restoranu sam u nešto boljem stanju pa uspjevam i ja ponešto dekora postaviti na stolove. Po završetku dekoriranja restorana, vraćamo se na rivu čekati da se mladenci i uzvanici  koji su isplovili vrate kako bi mogli dekor preseliti sa broda na lokaciju u Labin za večernji party dok su svi na ručku. Naravno da na brod više ne idem ali tu je moj Vlado koji je odradio demontažu dekora i selimo  sve u Labin. Po završetku dekoriranja treće lokacije za party, navečer se vraćamo opet  u Rabac na demontažu dekora iz restorana, a u nedjelju ujutro ćemo pokupiti dekor sa lokacije za party.

U nedjelju navečer Ana i Marin dolaze po cvijeće s vjenčanja i tek tada  kada je sve prošlo im prepričavam što se sve događalo iza kulisa, uz ostalo cvijeće vraćam im   i otrovne hortenzije kojima se ne smijem ni približiti.  Ja sam tada shvatila koliko sam ipak ranjiva unatoč mojem nepoznavanju pojma bolovanja  i kako više ne mogu biti ja jedina u Pir & hir decoru koja zna što treba odraditi taj dan jer je to riskantno za mladence. Vjenčanje nema reprize i mjesta za takve situacije,i srećom od tada  imam tim koji je s vremenom postao potpuno samostalan i u svakom trenutku može odraditi bilo koje vjenčanje i bez mene.  Naravno da sam uvijek i ja tu na terenu s njima  kao prava zvečarka  ( oni me tako zovu kad misle da ih ne čujem ). 

Pouzdanost je ono zbog čega nas mladenci biraju a njihovo povjerenje nam je najveća motivacija i snaga za izgurati svaku situaciju, ali glamurozne hortenzije moraju biti dalje od mene. Ako ti je važno imati pouzdan tim na dan vjenčanja koji tvoje povjerenje stavlja na prvo mjesto, pošalji upit, zatraži ponudu i rezerviraj svoj termin na vrijeme.