Glamurozni božuri i drame

Naravno da opet pišem preko reda kao i uvijek.  Imam još 4 prošla vjenčanja za natipkati, ali danas tipkam subotnje vjenčanje Tanje i Ivana. Ivan je bio moj kolega s posla prije više od 10 godina, i uvijek mi je bio drag sa svojom pozitivom i neopterećenošću, bio je glavni zabavljač u smjeni i uvijek smo se smijali svemu i svačemu. A u subotu je bilo njegovo i Tanjino vjenčanje i baš sam se veselila prilici da im uljepšam vjenčanje. 

Što se tiče dekora, Tanja je dosla na sastanak i sve smo definirali, izabrala je sve detalje dekora i izrazila je želju da želi bijele božure. Taman u svibnju je sezona božura, pa je nisam htjela opterećivati ni upozoravati da sa njima može biti problema. Božuri, njihovo glamurozno veličanstvo ponekad zadaju glavobolje dekoraterima i cvjećarima pa mnogi kolege više ni ne žele raditi dekor za vjenčanje  sa njima. Ali ja do sada nisam imala problema s njima... do sada. Pripreme su tekle standardno, izradili napise za foto ogledalo, menu kartice, popis uzvanika, cvijeće naručeno na vrijeme, božuri naručeni, inventar spreman u kombiju, platna, daska za peglanje i pegla kao neizostavni dio svakog našeg izlaska na teren... I 3 dana prije vjenčanja, tj. u srijedu stiže cvijeće i njihovo glamurozno veličanstvo božuri. 

Za one koji nemaju iskustva i nisu se susreli s božurima, oni nam obično stignu kao kugle, zatvoreni i onda se kroz dva dana otvore i pokažu svu svoju raskoš. Otvore se ako se smiluju i ako im se posveti malo više pažnje i trikova za otvaranje, a ako se zainate  i ostanu zatvoreni, tada smo u problemu. Naravno da je tako bilo ovaj tjedan, jer nije bilo dovoljno što sam svaki dan jurila u bolnicu na Sušak pa su mi samo falili za savršen tjedan zatvoreni bužuri. Od četvrtka sam krenula primjenjivati razne metode na njima da bi do subote bili spremni za našu mladenku Tanju. Cijelu noć sam im svaka dva sata mjenjala  toplu vodu i rezala ih, prala ih toplom vodom da skinem ljepljivi sloj koji drži latice sljepljene, umakala im glave u vodu, masirala im latice da bi se odvojile i da se krenu otvarati, spavala nisam skoro pa ništa, pokrila ih u kantama sa vrećicama i stvarala efekt plastenika, tretmani parom, molitve, nervoza, psovanje...Sve sam metode  probala s njima, na lijepo i na ružno, ali neće popustiti. Noć četvrtak na petak i dalje pokušavam grijanjem i raznim cirkusiranjem izaći na kraj s njima, naravno neuspješno. U petak sam se pomirila s tim da im nema nade, i da cu ih sve morati škartirati. 

E sad je drama, nemam obraza javiti mladenki da neće imati buket s bijelim božurima i eukaliptusom, tako da moram se snaći kako god znam. Ako treba  i krenut put Nizozemske i vratit se s otvorenim božurima.  Moj dobavljač ih također nije imao na zalihi više pa tražim tko ima posađene božure u dvorištu da spasimo situaciju, ali sve što sam našla su rozi božuri, dakle piši kući propalo. Probati ću zvati sve cvjećarne redom u Istri ako netko ima na zalihi božure. Gospođe cvjećarke su me redom otkačile  ili  pametovale mi kako sam se kasno sjetila i kako ih treba naručiti 10 dana prije, neke su se i naslađivale i podsmjehivale mojoj drami, a to nije lijepo. Srećom imam dobro pamćenje. ;-) 

I onda tračak nade, nazovem u Pazin cvjećarnu Rožica, javi se gospođa i kaže kako ih nema na zalihi ali da će mi pokušati pomoći jer ih je ujutro vidila u kombiju kod svojeg dobavljača pa će ga nazvati da ga pita koju količinu još ima i ako se može vratiti u Pazin natrag iz Pule i Rovinja da ih dostavi. I ja sam ipak rođena pod sretnom zvjezdom, gospođa me nazove natrag za pola sata i kaže da će danas božuri biti u Pazinu i do kraja dana da mogu doći po njih. Cijenu ne pitam, briga me i da koštaju 20 puta više, ali razočarati mladenku ne smijem. 

 I tako je moja mladenka mogla mirno spavati jer je buket bio spreman u petak navečer. Ostatak aranžmana i dekora smo spremali do kasno u noć a ujutro krećemo za Kršan. Naša najčešća i najdraža lokacija za dekoriranje vjenčanja nas čeka a Vanja i ja krećemo na teren. Prvo postavljamo dekor u sali, peglanje na licu mjesta, zavjese od lampica, foto ogledalo, popis uzvanika, dekoriramo sve stolove... Oko 13 nam stiže i mladoženja, nisam ga vidila  odavno  ali kod njega kao da je vijeme stalo, isti je kao i kad smo radili zajedno prije 10 godina. Mladoženja je  zvao prijatelja da mu ide brzo kupiti remen 3 ure prije pira, kaže " Neki elegantni za pir mi kupi negdje i donesi tu", a ja si mislim zašto me to ne čudi. Predajemo mu buket i revere, objasnim neke sitnice , dam mu nekoliko savjeta, okitim auto i jurimo postaviti dekor u crkvu. 

Srećom je crkva isto u Kršanu, a i tamo smo već udomaćeni. Postavljamo dekor na sve klupe u crkvi, bukete sa lizijantusima, peglamo platno za stolice pred otlarom, prekrijemo klavir platnom, postavljamo cvjetni aranžman na klavir, ispred crkve uredimo ulaz sa bijelim stalcima i vazama s cvijećem i brzo jurimo nazad u radionu jer s poslom nismo ni približno gotovi za ovaj vikend. Osim što je jedan pir postavljen, u subotu trebamo paralelno spremati dodatni pir za nedjelju. Dio aranžmana za sutrašnji pir  smo spremili predvečer i u 19 se vraćamo u Kršan razmonitirati dekor u crkvi, pa se brzo vraćamo opet u radionu i nastavljamo sa pripremom aranžmana do kasno u noć. 

Vanja je na izmaku snaga i šaljem ga na spavanje, a ja ostajem do 1 ujutro dalje spremati dekor. Tada i ja odustajem jer više nisam u stanju raditi dalje, ali nakon 3 sata sna moram se probuditi i ići natrag u Kršan razmonitrati dekor u sali. Stižem u 4:30 u Kršan, taman se bend pakira i krećem skupljati dekor po sali, stižem natrag u 6:30 i nastavljam s radovima za nedjeljno vjenčanje jer već u 9  treba kombi biti nakrcan inventarom i aranžmanima za novo vjenčanje koje nas  još čeka u nedjelju i to prilično intenzivan tempo jer vjenčanje kreće jako rano i biti će ceremonija na otvorenom što znači da do navečer neće biti vremena ni za disanje.   Ali to će biti tema idućeg blog posta kad stignem natipkati. 

Sada kad je sve prošlo mogu odahnuti  sretna što sam ipak spasila situaciju s božurima jer ne bih prežalila da nisam uspjela mojoj mladenki nabaviti željeno cvijeće. Veliko hvala cvjećarni Rožica iz Pazina koja mi je bez razmišljanja, kalkuliranja i fige u džepu uskočila u pomoć, pa ću je posjetiti da se zahvalim čim uhvatim malo vremena za ispeći kolače.