Glamurozni Pinterest i buketi

Nova sezona nam kuca na vrata a još nisam natipkala ni pola  prošlogodišnjih vjenčanja. Danas su nam na redu Marica i Michael. Njihovo vjenčanje je bilo početkom rujna. Tokom priprema više puta smo mjenjali lokacije budući da su  ceremonija i svadbena večera trebale biti na otvorenom što je bilo dosta riskantno s obzirom na teško predvidivu vremensku prognozu.  Najsigurnija opcija je bila planirati ceremoniju uz more u Vrsaru, a zatim večeru u restoranu Histria u Funtani.  Mladenci ne žive u Hrvatskoj tako da je kompletna komunikacija bila online dok nisu došli u Vrsar pa sam  ih upoznala na sastanku baš na lokaciji ceremonije gdje smo sve detalje dekora definirali, izabrali su varijantu dekora sa pampasima i bijelim cvijećem, inventar koji ćemo koristiti te smo definirali kompletan dekor za restoran. I sada kad je sve definirano krećemo s pripremama. 

Marica mi naknadno šalje primjer vjenčanog buketa s Pinteresta kakav želi, međutim kada sam detaljno analizirala buket, shvaćam da sa svježe rezanim cvijećem nećemo moći postići sličan izgled i odmah je obavijestim kako je buket sa slike sastavljen od umjetnog cvijeća i suhog bilja i da boje u poslanom buketu nisu realne i u stvarnosti svježe rezano cvijeće nije tih boja sa slike. E to je Pinterest, prekrasne ideje ali nekada nemaju veze sa stvarnošću. Zato odmah kažem mladenkama kada je takva situacija jer svaka mladenka mora biti upoznata sa realnim stanjem bez uljepšavanja. I upravo danas sam dobila upit jedne madenke koja je također poslala sliku buketa za inspiraciju a slika je generirana umjetnom inteligencijom i daleko je od realnosti. Rezane ruže tih boja u stvarnosti ni ne postoje. Sve u svemu, Pinterest koliko je zanimljiv toliko nam zna i zakomplicirati rad. Kada si dekorater, istovremeno ga voliš i mrziš.  Srećom je moja Marica bila realna i nije dramatizirala ali sam joj obećala da ćemo sa svježim cvijećem napraviti najbolju verziju buketa da bude u traženom stilu, i tu sam si stvarno dala truda osim božura, karanfila, ruža, miniruža, gipsofile, tražila sam i najsavršenije grančice svega i svačega za buket. 

Marica je zamislila i 9 cvjetnih revera. Svi znamo koliko ih ja obožavam u 4 ujutro kada ih slažem, i ovi su bas ispali predivni. Samo ih nisam stigla slikati jer smo već u 8 ujutro morali biti u Funtani u restoranu. To znači da je u 7 trebalo krenut za Funtanu, a prije toga u kombi još nakrcat cvjetne aranžmane, kante s cvijećem za dekoriranje ceremonije i  jutarnja jurnjava je bila vesela. Ovoga puta radimo obrnutim redoslijedom  budući da će svadbena ceremonija biti uz more, moramo prvo dekorirati restoran a onda se spuštamo u Vrsar ispod Casanove. U restoranu nas dočekuju vlasnici koje poznajem još iz mojih davnih  studentskih dana te zajedno radimo i spremamo salu. dogovaramo detalje oko preuzimanje inventara nakon svadbe i odlazimo na iduću lokaciju. Prije odlaska na iduću lokaciju, stajemo brzo po marendu jer još nismo stigli jesti ali čim dođemo u Casanovu, sjesti ćemo 10 minuta i na brzinu marendati. Naša usluga dekoriranja ceremonije na otvorenom podrazumijeva i naše dežurstvo tokom ceremonije, dakle tamo ćemo biti do mraka. 

Parkiramo kombi dalje od predviđene lokacije samo zato jer je to bilo jedino mjesto u hladu. Barem jedna ceremonija na otvorenom da prođe bez sunčanice, jer rad na suncu satima u podne redovito rezultira sunčanicom. Pa kada netko pita zašto ceremonija na otvorenom košta toliko koliko košta, instinktivno bi najrađe rekla "Eh kad bi ti znala u kojim uvjetima nastaje tvoja savršena ceremonija nebi me to ni pitala". I tako krećemo mi veselo u hladu postavljati cvijeće i pampase na predviđene cvjetne stupove za ceremoniju, ali veselje nije dugo potrajalo, hlad je bio sve tanji a mi nismo do kraja ni završili cvjetne stupove sunce nas je fino počelo grijati. Dok čekamo da stigne kombi sa stolicama, sjedimo u beach baru i pijuckamo hladna pića. Mala doza glamura je uvijek potrebna. Stižu dečki sa stolicama, iskrcaju ih i odlaze a mi onda krećemo postavljati dekor u zonu ceremonije, ali prije treba potjerati kupače s plaže. Pa mi glamurozno nosimo stolice i raspoređujemo ih duž mola ljudima pored šugamana jer nemamo puno vremena čekati da oni sami pokupe svoje morske štrafaniče. Nakon slaganja stolica vrijeme je i za cvjetne stupove koje treba osigurati dovoljnom težinom zbog vjetra, ipak nebi bilo prikladno da se usred ceremonije stupovi ruše po mladencima i kumovima. Zato smo mi tu da ništa ne prepuštamo sreći već da svaki element dekora tehnički prilagodimo i osiguramo funkcionalnost i estetiku. Nosimo i bijele stalke za visoke vaze na početku zone ceremonije. Svaki komad nosimo ručno preko šljunčane plaže jer nema alternativnog puta do mola, postavljamo natpis dobrodošlice, ostatak cvjetnih aranžmana , na brzinu poslikamo i taman stižu prvi uzvanici. Mi napuštamo zonu ceremonije i vraćamo se gore u beach bar na ručak pa ćemo od tamo dežurati i pratiti ceremoniju.  

Uzvanici se okupljaju, stiže matičarka, mladoženja i naravno na kraju stiže i mladenka sa svojim prekrasnim buketom, čak ljepšim od onog početnog sa glamurozne Pinterest slike. Ceremonija kreće, mi ručamo, ceremonija traje nešto duže  budući da je kompletni obred bio na dva jezika. Nismo ni pojeli do kraja ručak kada nam je konobar stavio natpis na stol da je rezerviran (iako je bio popriličan broj praznih stolova oko nas u tom trenu pa nisam shvatila smisao tog poteza ) ali očito je baš taj stol bio ključan za rezervaciju pa nam nije preostalo drugo nego pojesti brzo  i osloboditi  baš taj stol za druge glamurozne goste.  Mojem oduševljenju  takvom uslugom nije bilo kraja ali  sam prešutila, platila i odlazimo sjesti na glamurozne škrape i pratiti dalje tijek vjenčanja. Nakon obreda slijedi fotografiranje mladenaca, uzvanici se zabavljaju uz DJ-a i koktele prije odlaska u restoran.  Polako pada noć, uzvanici i mladenci odlaze u restoran a mi krećemo sa demontažom zone ceremonije. Taman na odlasku srećem mladence,  kako me Marica zagrlila nasmijana i sretna tako mi je  glavobolja pala u drugi plan. Meni osobno je najdraži dio ovog posla kada prođe svadba i vidim sretne mladence koji su se zabavili i uživali u svojem danu, zagrlim  ih i budem i ja presretna što sam nekome imala priliku uljepšati najvažniji dan.  Naravno da je demontaža potrajala do 9 navečer i odlazimo doma. Od silne glavobolje nemam volje kombi  iskrcavati kasno navečer pa  ću ujutro inventar iz restorana pokupiti autom budući da u restoranu nije bilo puno inventara ovaj put. Ujutro rano stižem u restoran, ukrcam inventar, vaze, svijećnjake, visoke zlatne stalke i tek u ponedjeljak dok perem vaze i svijećnjake shvatim da nemam još  10 velikih staklenih cilindra. 

Prošlo je i ovo vjenčanje u Vrsaru, fizički i logistički prilično zahtjevno ali na kraju mogu reći  da sam sretna što imam predivne mladence za koje  vrijedi i dobiti sunčanicu usred vjenčanja. Jer njihov najvažniji dan mora biti prekrasan, sve drugo ne nebitno u tom trenu!