Glamurozni pljusak pred ceremoniju
O jučerašnjem vjenčanju imam itekako materijala za natipkati. Mislim da će biti u više odvojenih postova podjeljen. Dan je počeo prilično dramatično budući da je rano ujutro trebalo napraviti čak 9 cvjetnih revera a njih radimo ujutro rano na dan vjenčanja. Jako rano ujutro, ne u 6, ni 7, niti u 8 ujutro, već u 4,30 ujutro. I nakon slavnih revera trebalo je još nakrcati kombi sa aranžmanima i cvijećem. A da bi dan krenuo još bolje, jučer se održavala biciklistička utrka Istria300 zbog koje se zatvarala baš ona cesta kojom mi moramo ići do Žminja, dakle prije 8 ujutro je trebalo stići do Žminja. Naravno da sam malo i opsovala kud baš jutros treba zatvoriti moju rutu do lokacije pira iako su biciklističke utrke nekada bile moja svakodnevnica. Ali pazienza, krenemo na lokaciju 2 ure ranije nego bi trebalo, malo psujem kmečim ali usput vjerujem da će doći opet dan kada ću i ja imati vremena odlaziti na utrke. Prije 8 stižemo u Žminj na lokaciju pira gdje nas dočeka super ekipa iz Adriatic eventa i stancije Napoleon. E takvu ekipu bi svatko mogao sanjati. Koliko su ti ljudi uložili truda i rada tokom jučeršanjeg dana ne mogu niti opisati. Krećemo s dekoriranjem odmah jer imamo popriličan broj elemenata za postaviti poput uređenja ceremonije, foto kutak, foto ogledalo, instax kutak, dekorirati stolove u šatoru... Zadnja informacija po kojoj smo računali i organizirali tajming rada nam je bila da je okupljanje predviđeno u 16 sati a početak ceremonije u 17, međutim na lokaciji dobijemo novu informaciju da se uzvanici okupljaju u 14,30 što znači da mi sa svim elementima moramo biti gotovi prije 14,30. Dakle, kreće se raditi brzinom svjetlosti. Sve to je usput bilo začinjeno vjetrom koji nam je remetio stabilnost postavljenog luka pa smo vodili borbu i sa postavljenim lukom i na sve načine ga pokušavali fiksirati da se ne izvrne na nekoga. Naravno da smo stigli sve postaviti i da se luk nije izvrnuo na nikoga, kao i uvijek, jesmo profesionalci ili nismo ?! A onda sat vremena prije početka ceremonije stvori se crni oblak iznad stancije Napoleon ali svi se nadamo kako će oblak samo proći dok prve kapljice već padaju po nama. Nije prošla ni minuta kada smo svi trčali u zonu ceremonije i skidali jastuke sa stolica jer je krenula kiša. Sklonili s kiše sve što smo stigli i nije nam preostalo drugo nego čekati prestanak kiše. Ceremonija je bila odgođena do prestanka kiše, mladenci su se zabavljali s gostima u šatoru, a mi ostali smo strpljivo čekali prestanak kiše kako bi mogli opet sve obrisati, osušiti, postaviti jastuke natrag i omogućiti mladencima ceremoniju na otvorenom kakvu su željeli. Nakon kiše dolazi sunce a tako je bilo i jučer, usred održavanja ceremonije pojavilo se i sunce. Pojavilo se i sunce kod mene nakon što smo upoznali tako vrijedne i marljive ljude koji su jučer tokom cijelog radili kao mravi sa nama, brisali mladenki stepenice nakon pljuska, brisali pod u šatoru bezbroj puta, sušili i brisali stolice za ceremoniju i još bezbroj malih detalja koje rijetko gdje možemo doživjeti. Valentina, Ana, Mark, Antonio, njihovi roditelji, braće, sestre, ekipa iz Tinjanskog vijulina su definitvno tim koji bi svatko htio imati na svojem vjenčanju.
