Glamurozno loptanje

Opet pada kiša, dok razbijam glavu kako ću sutra raditi na otvorenom i montirati tematski dekor za Valentinovo i maškare natipkati ću kako nam je bilo na vjenčanju Nikoline i Luke. I na njihovom vjenčanju nas kiša nije zaobišla, ali krenimo redom. Mladenka Nikolina se javila u zadnji čas u zimskom periodu i uspjela ugrabiti termin budući da se radilo o 24.5.2025. a to je kasnije  bio jako traženi termin. Nakon njene rezervacije krenula je lavina upita za njen datum, a dok drugi kasno šalju upite mi smo već  krenule s pripremama. Imali smo dvije lokacije za dekoriranje, crkvu u Loboriki, te u Vodnjanu restoran u kampu Papafigo.   Na sastanku smo definirale sve detalje dekora, od cvjetnih aranžmana, buketa, dekora u crkvi, dekor auta,  cvjetnog luka, revera, uređenje terase za prijem uzvanika, natpis dobrodošlice, dekoriranje stolova za uzvanike, menu kartice...
Pripreme su tekle klasično, bez komplikacija. Svibanj je mjesec vjenčanja pa često vodimo borbu za ugrabiti željeno cvijeće na burzi što znači da tjedan prije naručujemo cvijeće za iduću subotu, a to je obično vrijeme kada smo na terenu i dekoriramo prethodnu svadbu. U praksi to izgleda tako da dok dekoriramo vjenčanje, svakih par sati netko od nas  sjedne 10 minuta, otvori burzu i hvata cvijeće za iduću subotu. Dok imaš jedno vjenčanje u toku, istovremeno si mislima i u nadolazećem vjenčanju hvatajući cvijeće.  Tokom tjedna kronološki slijede priprema menu kartica, popisa uzvanika, izrada natpisa dobordošlice, priprema inventara, ukrcaj inventara u kombi, preuzimanje cvijeća, rezanje, čišćenje lišća, redovita zamjena vode, priprema aranžmana , ukrcaj i krećemo na teren u subotu ujutro. 

Prva stanica nam je lokacija za dekoriranje auta pa crkva u Loboriki. Simpatična gospođa Nevija nam dolazi otključati crkvu i ostaje s nama za vrijeme dekoriranja, čakula po čakula pred kraj nam je stigla i mladenka u kratku posjetu. Provjerila ako je sve u redu i mirne glave može dalje. Kad smo završili sa crkvom, vozimo tetu Neviju doma u Radeki polje i pravac Vodnjan. Stižemo na prekrasnu lokaciju s pogledom na more, i onda slijedi glamurozan dio iskrcavanje svega. I onda još glamuroznije nošenje klupe za slikanje na kat, tj. na otvorenu terasu na krovu objekta. Klupa nije baš lagana a stepenica je bezbroj. Ali mi smo to dovukli gore hrabro,  pjevajući i oponašajući muziku iz dramatičnih filmova. Svake 3 stepenice smo imali pauzu jer smo se dramatično valjali od smijeha usput.  Nećemo je još dekorirati jer je prevruće, gornju terasu ćemo zadnju srediti.  Spuštamo se u restoran srediti unutarnji dio predviđen za večeru. Mladenci dolaze predvečer oko 18 sati, sada je tek 11 sati pa imamo dovoljno vremena za sve postaviti. Dok peglam platno za glavni stol,  stiže simpatična cura s recepcije i kaže da u 13 sati imaju krizmu u drugoj sali ali kroz ovu salu  će uzvanici prolaziti pa bi bilo najbolje da do 13 završimo s radovima tu. O sada smo u problemu, nema šanse da to završimo u roku od 2 sata, ali šta je tu je #rukenamuke i stvaljamo se u turbo pogon. Naravno da nismo stigli do 13 sa svim radovima, ali barem smo stigli maknuti kutije i rasporediti inventar. Dekor se uvijek postavlja diskretno, bez velikog nereda i galame, kao da te nema. Kada su uzvanici s krizme prošli kroz salu, mi nastavljamo dalje s našim dekoriranjem. 

Kada je trebalo rasporediti menu kartice s imenima na svaki tanjur, nailazimo na situaciju da mladenkin raspored sa slike ne odgovara postavljenim stolicama u restoranu. O sada smo u još jednom problemu, ali u dogovoru s vlasnikom restorana našli smo soluciju i složili ljude kako treba. A sada krećemo vani na kat na glamurozno sunce dekorirati terasu. 

Prvo nam je na redu ograda pa cvjetni luk sa klupom.  Istovremeno se odvija ručak za krizmu ispod i naravno da ima puno djece tamo, a dovesti 10-godišnjake sa nogometnom loptom  u restoran nije se pokazalo kao dobra ideja kome god je pala na pamet. Izgledalo je ovako, dok roditelji ručaju, djeca su se popela na gornju ogromnu terasu i nabijala loptu koja je svako malo doletila u naše kante sa cvijećem, klupu itd. Pokušaš ih potjerati ali oni te ignoriraju, ne slušaju, vikati ne smiješ jer današnje metode obraćanja djeci to ne toleriraju, djecu se ne smije uznemiravati vikanjem. Budući da moramo završiti dekoriranje ne mogu si dozvoliti da me sad  pritvore jer bih  nekom tuđem neposlušnom klincu najrađe  dala "jenu teplu poli uha" , tako da treniram svoje strpljenje, preostaje mi pomoliti se da mi ne polome cvijeće na luku i da čim prije razgule od tamo. 

I onda šlag na kraju, kada je sve postavljeno, okrenem se i vidim ogroman crni oblak koji nas sigurno neće zaobići. I nije prošlo ni 5 minuta dok smo sve prazne kutije ukrcavali u kombi kada je krenuo pljusak, baš onaj pravi proljetni pljusak. Onaj pljusak koji svaki poljoprivrednik sanja da padne u 5.mjesecu, ali i onaj pljusak koji ne treba u  trenutku kada mladenci odlaze u crkvu i trebaju za sat vremena stići na prijem na otvorenu terasu. Nakon 20 minuta prestalo je padati, vraćamo se sve obrisati i osušiti kao da se ništa nije dogodilo, i dok mladenci stižu u restoran mi se vraćamo u Loboriku u crkvu skinuti dekor. Dočekala nas je druga simaptična gospođa koja nam je prepričavala kako je bilo na vjenčanju njenog sina godinu dana ranije, zaključala crkvu i nama preostaje čekati jutro za skinuti dekor u restoranu i naravno glamurozno spuštanje klupe s terase. Prošlo je i ovo vjenčanje, upoznali smo simpatične vlasnike kampa i gospođu Neviju iz crkve, istovremeno spremamo iduće vjenčanje i dok perem vaze i svijećnjake pitam se kako izaći na kraj s neposlušnom djecom koristeći ove moderne metode tihog obzirnog  razgovora na fino  da se ne uznemire djeca ? Daj nemoj me...