Glamurozno nazdravljanje

Kišni dan, savršen za tipkanje pa su danas na redu mladenci Franka i Karlo. Usput se pitam hoću li do početka iduće sezone vjenčanja stići natipkati sva prošlogodišnja vjenčanja, ali valjda hoću, biti će još kišnih dana.   Prošlo je već neko vrijeme od njihovog pira, a kako su tekle pripreme- čitaj dalje. Franku i Karla sam upoznala nekoliko mjeseci prije svadbe kada su došli u Istru na sastanak da definiramo sve detalje dekora. Karlo je iz Zadra a Franka s Krka a izabrali su Istru, točnije Kršan za svoje sudbonosno "DA". Meni je Kršan najdraža lokacija za dekoriranje, to već vrapci na grani znaju a kada je Franka rekla da želi šareni dekor, sa puno boja, različitih vrsta cvijeća moje veselje za pripremu njihovog pira nije bilo mjerljivo. Svi znamo da u tjednu pira mladencima često bude puna kuća ljudi, roditeljima to bude i obaveza , spremanje hrane, pića, čišćenje, pranje 2000 tanjura non stop, pa su moji mladenci izabrali lokaciju Kršan gdje nitko nije domaćin i gdje će roditelji, uzvanici i mladenci svi skupa uživati bez puno brige i posla. Baš onako kako i treba biti, jer poanta pira je da se svi zabave i uživaju a ne da se na  dan pira  pojave isrpljeni i umorni od proteklog tjedna. 

Naša priprema je tekla standardno, menu kartice, natpis dobrodošlice, raspored sjedenja, cvijeće, priprema inventara, ukrcaj i nakon tjedna pripreme stiže nam subota, veliki dan. Najkasnije u 5,30 sam budna i vidim biti će sunčani dan jer unatoč dobroj vremenskoj prognozi uvijek budem skeptična pa vjerujem samo pogledu u nebo a izgleda da neće biti ni oblaka. Jupy!  Završavam mladenkin buket, spremam revere za mladoženju i kumove, inventar je u kombiju od četvrtka već nakrcan, provjeravam još jednom listu inventara da ne ostane nešto greškom u skladištu,  krcamo i cvijeće, tj. puno kanti cvijeća u svim bojama i spremni smo za glamurozni  izlazak na teren. Franka je izbarala da svo cvijeće bude u vazama raspoređeno tako da ćemo  kompletni dekor slagati na licu mjesta. Obično prvo dekoriramo crkvu pa restoran, ali ovaj put smo obrnuli redosljed,  prvo smo ujutro  otišli u restoran  a onda je došla na red crkva. Na taj potez smo se odlučili jer su mladenci izabrali crkvu u Kršanu koja je manje od minute vožnje do restorana, pa se nakon završetka dekoriranja crkve  vraćamo u restoran. 

Od ranog jutra je u Starim stazama bilo veselo budući da su tamo već bili mladenci, roditelji, kumovi, tako da smo rano krenuli sa nazdravljanjem njihovim finim domaćim likerima od višnje a treba još cijeli dan odraditi tako da nakon nekoliko nazdravljanja mi ispadamo iz igre i vraćamo se dekoriranju. Njihova kćer Julija je tek prohodala pa joj je sve zanimljivo, svuda bi išla a najviše oko cvijeća, valjda je privlači to šarenilo u kantama. Svaki postavljeni element Franka i Karlo odmah za vrijeme postavljanja  vide i odobre tako da mi je mozak offline jer znam da je svaka sitnica po njihovom guštu. Karlova mama me zamolila da joj na odlasku u crkvu uzmem dodatne aranžmane koje je namjenila za oltare , krcamo cvijeće za crkvu, tehničku torbu s alatom, torbu s fotoaparatom i objektivima i via Kršan stari grad. O fotografiji ne znam puno (osim što mi je cimerica na faksu u Zg bila fotograf pa sam joj pomagala po terenu vući i držati opremu), ali ne žicamo baš fotografe slike s pireva. Volim se držati početne ideje Pir & hir-a da svi elementi  moraju biti isključivo naš vlastiti rad pa tako i slike dekora koje nisu uvijek spektakularne ali usavršiti ću i to jednom.  Mislim da je crkva u Kršanu rekorder po broju vjenčanja u Istri, od proljeća je skoro svaki vikend tamo vjenčanje, a i mi smo tamo već udomaćeni. 

Odlazimo  završiti dekor u restoran i sve je spremno za njihov veliki dan.  Mi još moramo razmontirati dekor u crkvi i čekati nedjelju ujutro za razmontirati dekor u restoranu. A i nedjelja ujutro je tamo bila vesela kao i subota, neki su još budni jer nisu ni spavali od svadbe, neki se pakiraju jer odmah kreću na put, opet nazdravljanje, pozdravljanje... Pitam ih kako je sve prošlo, kažu fešta je bila luda, ponovili bi još 100 puta. A ponovila bih i ja još 100 puta takav pir. Ma do  penzije s takovim pirevima, ča bi mi falilo?