Glamurozno razbijanje i nestajanje inventara

Nikako da dođu na red za blog  sva vjenčanja iz jesenskog perioda, ali uskoro zaključujemo sezonu 2025. pa će vjerojatno biti više vremena za tipkanje. Večeras pišem blog jer imam posebnu inspiraciju, svi dekorateri imaju takve situacije i ove  glamurozne probleme, ali to nije tema o kojoj će rado javno pričati. Svijet dekora bude često zabavan, upoznajemo razne ljude, upoznajemo i divne ljude, posjećujemo i radimo na raznim lokacijama... Ali nemam potrebu prikazivati  da je svijet dekoriranja vjenčanja uvijek idiličan pa  često  rado podjelim i onu manje glamuroznu stranu koju većina ne vidi iza kulisa poput razbijanja inventara ili nestanak inventara. Kako bi naši mladenci  imali dostupne neograničene količine inventara  neprestano ulažemo u novi inventar poput vaza, stalaka, svijećnjaka, dekorativnih platna, staklenih cilindra, svjetnosnih pozadina itd. I naravno da onda nisam presretna kada ujutro rano dođem na lokaciju razmontirati i pokupiti inventar a dočeka me npr. polomljeni stalak i ne dočekaju me visoki  stakleni cilindri, 6 metarska zavjesa od led lampica, produžni kablovi  jer su se očito nekome u restoranu jako dopali pa smatra da je naš inventar besplatna  samoposluga. Nedavno nas je također ujutro nakon svadbe dočekalo veselje kada su jako fini i kulturni gosti bacili cvjetni luk sa klupom na dno bazena i tamo ga ostavili pa sada  na lokacije gdje je bazen u blizini moramo odlaziti sa kupaćim kostimima jer nikad neznaš kada ćeš trebati zaroniti po cvjetni luk promjera 2 metra. Klupa je i dalje na reanimaciji budući da ima zaobljene cijevi nije baš jednostavno izvlačiti vodu i sušiti unutrašnjost cijevi od 16mm.  A šator pun polomljenog stakla je nešto što nemaš prilike vidjeti gotovo nikada.  Sve to nekoga košta, inventar ne padne s neba u  skladište.  Jutros skupljam inventar u hotelu vidno "radosna" i onda mi se još pojavi "strana radnica" kako ih je sada moderno zvati, uzme jedan od većih  staklenih cilindra koji nije nestao  i pita "Can i take this?". I šta da joj odgovorim a da budem kulturna? Da draga uzmi ga, ionako ih fali bezbroj, jedan više ili manje  mi je svejedno, uzmi i taj koji je ostao, meni ne treba, slobodno se posluži svim vazama, svijećnjacima, cilindrima, platnima, lampicama, stalcima koji ti se sviđaju. A ja ću nakon svakog pira kupovati po 30-50 cilindra, vaza, svijećnjaka, košare, produžne kablove, lampice, 60 metara platna za klupe u crkvama jer baba iz nekog crkvenog kartela odluči sa škarama precvikati platno s klupe, izrađivati  nove serije brojeva za stol jer se nekome sviđao baš broj 5 pa si ga je uzeo za uspomenu da ne zaboravi da  je sjedio na stolu broj 5. To je ipak nešto što treba ponesti sa sobom doma, bez broja za stol se ne ide doma. U manjim restoranima takve situacije  se ne događaju ali zato je u hotelima  nažalost samoposluga inventara postala standard. Nisam nikada mladencima naplaćivala štetu ili  nestali inventar jer smatram da nije ok da ih se tereti za nešto s čime nemaju veze jer ga nisu oni osobno uzeli ili razbili. A da li je ok da  uvijek sva šteta bude  na naš trošak ? Srećom ima restorana gdje se takve situacije ne događaju poput Starih staza u Kršanu gdje smo radili prošli vikend. I baš jutros na povratku iz Novigrada smo sreli prošlotjednu mladenku Nikol koja je šetala psa, kratko pročavrljali s njom i zaželjeli joj sretan put na Maldive, a mi krenuli put Trsta u potragu i nabavku novog inventara za iduću subotu. 

Ah, glamuroznog li života ;-)