Glamurozno zatvaranje sezone
Naravno da opet pišem blogove zbrčkane i bez kronološkog reda, ali sezona je bila jednom riječju luda pa nije bilo puno prilika da tipkanje. Sutra ujutro u 8 kad otvorim zaostale mailove, upite, rezervacije i glamurozne administracije mislim da će mi glamurozno pasti mrak na oči. Na čekanju je i još puno blogova o pirevima tokom sezone koji će doći na red uskoro. A večeras ću pisati o jučerašnjem piru s kojim smo zatvorili sezonu. A kako drugačije nego glamurozno ! Nakon nesreće početkom ljeta oporavljala sam se dva mjeseca pa je povratak u svijet dekoriranja krajem ljeta bio zahtjevan jer nisam znala da li ću uopće fizički moći odrađivati dekor na terenu a svi termini su bili već ugovoreni i popunjeni pa otkazivanje nije dolazilo u obzir. Nismo imali ni jedan vikend bez pira, tehničke pripreme za svaki pir su tekle užurbano u zadnjem tjednu, radilo se po 14, 15 sati dnevno. Tako je bilo i ovaj zadnji tjedan kada smo spremali pir Ivani i Marku. Naručivali smo cvijeće za njihov pir tokom prošle subote u pauzama dok smo dekorirali salu u hotelu u Novigradu prethodnim mladencima. Ne znam kako je ostalim dekoraterima ali meni bude priličan rusvaj u glavi dok imam jedan pir u toku na terenu, istovremeno u pauzama dok jedem naručivati cvijeće i materijale za idući pir. Ali ne može drugačije, pa onda se navikneš na taj glamurozan tempo i glamurozne obroke poput oguljene mandarine.
Spremanje inventara, prilagodba, personalizacija, izrada natpisa, popisa uzvanika, manu kartica, rezanje, čišćenje ruža od lišća i trnja, nabava potrošnog materijala poput jednog vagona svijeća i svi prateći glamurozni poslovi su protekli standardno, bez drama i iznenađenja. Ipak nismo od jučer u ovim vodama, ali kada kreneš na teren na dan pira uvijek očekuješ iznenađenja. Naravno da je tako bilo i u subotu ujutro čim sam upalila kombi, tulio je kao blesav a ja plavuša nisam imala pojma zašto tuli jer samo sam svijetla upalila. Prvo mi prođe kroz glavu "Nećemo valjda sada morati glamurozno prekrcavati kombi pun cvijeća i inventara u druge kombije kampere koje imamo u voznom parku jer ću glamurozno početi plakati. Ugasim kombi, ugasim svijetla, opet upalim i opet pišti. Srećom Vanja i Vlado brzo shvate da nisam dobro zatvorila bočna vrata od kombija i da zato svaki put kad upalim svijetla kombi urla. Jer dok bi ja to shvatila, kombi bi već bio prekrcan u SOS varijante uz glamurozne psovke, ali srećom imam njih pa mogu reći da sam rođena pod sretnom zvijezdom. Na teren dolazimo ujutro ukrasiti crkvu, mladenki predati buket i revere te ukrasiti auto. Sa crkvama uvijek očekujemo neke glamurozne komplikacije, ali srećom ih tu nije bilo. Ali zato znamo tko u selu nije platio čišćenje crkve 30 EUR jer je popis dužnika zaljepljen na ulaznim vratima, baš simpatično. Nama malo smješno ali dužnicima sa liste možda nije smješno nalaziti se na tom popisu imenom i prezimenom.
Zatim stižemo u salu u Pazin, poznati teren bez iznenađenja. Naravno da prvo pola sata iskrcavamo cvijeće i inventar jer barem toga nam ne fali pa krećemo raditi. Zaboravili smo i na pauzu, odmor, marendu i sve glamurozne trenutke dok se nisu pojavili Suzy i Matija pa smo sjeli i počakulali s njima. Pauza nam se odužila ali briga nas jer računamo da imamo puno vremena ovaj put budući da je dolazak mladenaca predviđen u 8 navečer. Ipak smo glamurozno zasukali rukave i stigli završiti sve elemente ranije. Glavni stol, zavjesa od lampica, stolovi uzvanika, cvjetni luk, paneli dobrodošlice, popis uzvanika, složene zahvalnice, kutija za darivanje, menu kartice...sve je bilo postavljeno do 5. Zatim smo se malo borili s panelima dobrodošlice koji su bili predviđeni za postavljanje vani ali kako je najavljena kiša, moramo ih seliti negdje unutra nažalost. Vanja me uvijek uvjerava da ne dramim za tajming i da će se sve stići ali to je jače od mene pa uvijek forsiram žurbu. I srećom da smo postavili i završili ranije jer kad sam čula da mladenci dolaze ranije u salu zbog najave kiše bila sam ponosna na sebe i svoje forsiranje tajminga. Znam da me Vlado i Vanja skrivečki na terenu zovu Zvečarka kad radimo pa moram taj nadimak i opravdati. Odmah odlazimo skinuti dekor u crkvu nakon mise da nebi i mi završili na glamuroznoj listi dužnika za čišćenje crkve.
I za kraj sezone mogu napisati da mogu biti presretna što imam tim iz snova iako me zovu Zvečarka, presretna jer smo imali prilike raditi na puno lokacija bez komplikacija i upoznavali super ljude, presretna jer nam je već polovica iduće sezone bukirana iako je tek 10.mjesec, presretna jer sam se jutros nakon mjesec dana vratila plivanju i treniranju. Dekoriranje volim ali za plivanje živim. Zimi, ljeti, noću danju, petke svetke za plivanje nemam izuzetke.
