Kartel crkvenih baba

Hola hola, napokon pišem post, nakon dva mjeseca prislilnog izbivanja, iako sam trenutno u priličnoj gužvi, ali istovremeno sam i iziritirana pa sam morala sjesti pola sata i napisati pokoju riječ da se ispušem. Zadnji  post sa Sanjinog i Igorovog vjenčanja krajem lipnja je trebao imati nastavak, ali sam par dana nakon njihovog vjenčanja imala nesreću i probudila se na Sušaku u bolnici bez pamćenja, prilično polomljena itd. , pa taj nastavak još nije ugledao svijetlo dana, ili bolje rečeno interneta jer sam se svo to vrijeme oporavljala u miru Božjem,  bez vjenčanja, sastanaka i svega što rad u event industriji  podrazumijeva.  Ali ovaj post  pišem preko reda. Nije ni malo zabavan ni idiličan, odmah da razjasnim,  situacija je  tragikomična.

Često imam na terenu problem s dekoriranjem crkva, i nisam jedini dekorater s tim problemom. Doslovno od Pule do Umaga, puno crkva ima svoj crkveni kartel  bakica "velikih vjernica" koje mogu zakoplicirati organizaciju vjenčanja mladencima. Vjerojatno računaju da će im sve  biti oprošteno pri ulasku u raj budući da su čistile Božju kuću, pa će sve ostale nepodopštine koje rade  biti zaboravljene. Ribanjem oltara ne ribaju se i grijesi, ako se mene pita, ali ne pita me se. Bakice su ovaj put pobjedile. 

Mladenci koji u subotu imaju vjenčanje, imaju kod nas ugovoren i dekor crkve (koji je uklopljen u temu njihovog vjenčanja). Kontaktiram svećenika u vezi termina ulaska u crkvu. I tu kreće veselje, ne za mene, ne za mladence a niti za svećenika, već za gospođe koje čiste i dekoriraju tu crkvu. Svećenik mi otvoreno kaže neka mladenki vratim novce za naručeno cvijeće jer mi sigurno gospođa koja čisti crkvu neće dozvoliti dekoriranje budući da samo njezina sestra smije  dekorirati  tu crkvu  i njenoj sestri treba platiti dekor. Ja  ignoriram to što mi govori i dalje ponavljam kako moramo ukrasiti crkvu mladencima u temi njihovog vjenčanja.  Kažem mu neka nam otvori portun ujutro da možemo ući kombijem unutra jer usred Pule u subotu ujutro nemamo vremena boriti se s parkingom kad crkva ima svoj veliki parking. Naravno da šefica crkvenog kartela ni to ne dozvoljava, svećenik mi kaže kako je to nemoguće i da mi ne preporuča parking unutra jer će ista napraviti veliki kaos ako dođemo na njihov prazan parking. Sve to slušam, tlak mi samo raste, a ne smijem ni opsovati jer nije red pred svećenikom, a itekako bi ih sada izrekla u svim bojama. Muka mi je javiti mladenki situaciju jer mladence se nikad ne uznemirava ni opterećuje, svaku situaciju rješavamo sami. Ali ova situacija  izgleda  beznadno, javljam joj, ona brzo nabavi broj od šefice crkvenog kartela, nazove je i naravno da ni ona ne uspjeva izaći na kraj s Church bossicom ni postići dogovor. Dižemo ruke od dekoriranja crkve, mladenka i ja razočarane ali što je tu je,  nastavljamo s pripremama. Usput, baš me zanima dobiju li kakav  račun mladenci za taj dekor.

Možda bih i prešutila da je prva incidentna situacija s crkvama , ali u ovih nekoliko godina bilo ih je itekako. U jednoj crkvi na sjeveru Istre nam je njihova šefica crkvenog kartela  prerezala    dekor na klupama odmah nakon što su mladenci izašli iz crkve, nismo niti stigli ući unutra, za čas je  60 metara platna  tada bilo uništeno iako smo joj ranije rekli da mi skidamo dekor odmah nakon izlaska mladenaca i da ništa ne dira.  Nije ni oprosti rekla nego se podlo smijala kako nije znala da se to ne reže.  Ali ona se ne brine, ima garantiran ulaz u raj, karta je kupljena čišćenjem.  Zatim u nekim crkvama na jugu Istre ako mladenci ne angažiraju  njihove crkvene cvjećarke, vanjski dekorater koji dođe tamo raditi, itekako požali što im se približio, jer će mu na sve moguće načine pokušati zagorčati rad tog dana. Primjerice,  dozvoliti će ti ulaz u crkvu tek  u 14.00  kada ti je najnepovoljnije vrijeme za rad u crkvi budući da tada moraš već biti u restoranu, a ako se uspiješ prilagoditi i doći  ipak u tom terminu, onda će te dobro i sočno izvrijeđati za što god budu mogle  da se osjećaš vrlo ugodno. Zatim ima primjera kada ti nestane inventar, jer se gospođama sviđalo tvoje platno, vaze, mašne pa si odluče zadržati a tebi tvrdeći da ne znaju gdje je završio dekor.   Na kraju se zapitaš da li je normalno u Božju kuću ulaziti s grčem očekujući najgore od ljudi koji su "veliki vjernici" dežurni pred oltarima   umjesto spokojno i mirno, jer ponekad  one koje najviše ribaju oltare su upitnih moralnih vrijednosti, niske razine kulture, neke sa podužim i ljepljivim prstima. 

Ali završiti ću pisanje pozivitnim primjerima poput crkve u Kanfanaru koja ima jako drage i marljive gospođe koje održavaju crkvu, zatim u  Kršanu, Čepiću, Loborici, Labinu, Sv. Martinu...  A ove loše ćemo ignorirati i zaboraviti i što je najvažnije  ne približavati im se. ;-)